Iza mene je jos jedan tjedan pretrpan obavezama, ali takva razdoblja najvise volim. Zato i nisam stigla pisati cesto, kao sto sam obecala, a i nisam zapravo imala o cemu pisati. Bilo je uspona i padova (da, u tako kratkom razdoblju), nisam gotovo nista postigla jer sam nakon uspjeha, opet zapala u depresiju (nadam se kratkotrajnu) i ponistila sve sto sam postigla. Ni prvi dan u mjesecu nije prosao kako je trebao (iako zapravo ni nisam gledala na njega kao neki novi pocetak- mozda u tome i je problem). Ali ozujak moze biti moj mjesec, ako ja tako odlucim. Ponekad mi je tesko staviti osmijeh na lice i praviti se da je sve u redu, iako je to mozda pravi nacin da s vremenom sve dode na svoje. Ali nisam osoba koja se voli pretvarati.
Ipak osmijeh je tu, makar pod prisilom jer sve je ljepse kad se smijem. :)
Nemam nikakav plan, osim sto zelim detoksikaciju organizma, da konacno osjetim da radim nesto dobro za sebe.
Dakle- puno caja, voca i povrca, sve ostalo umjereno, a kave se vjerojatno ne mogu odreci, iako nije da sam ovisna (nadam se da nisam). Ali se dobro osjecam kad popijem salicu dnevno. Podize raspolozenje. :)
Nadam se da ce uskoro i blog editor biti sto je nekad bio. Potpuno su zapustili stranicu.
Rosie <3